Lieperts
Savršenstvo u ritmu Štajerske.
Portret o kući koja ne pita što je trenutno u trendu – već što trenutno raste.
Na jugu Austrije, tamo gdje vinogradi šapuću sa suncem, a jesen ima zlatni okus, nalazi se Lieperts. Kuća koja se ne odriče modernog, već ga preispituje: u skladu s okolinom, s godišnjim dobom, s ljudima koji ovdje rade – i jedu.
Manuel Liepert: domaćin, inovator, Štajerac sa stavom.
On nije glasan. Ali je čovjek jasnog glasa. Manuel Liepert se nikada nije posvetio finom objedovanju, već ideji kuhinje koja je istovremeno profinjena i pristupačna. Njegova jela nisu tu da bi blistala na jelovniku, već da bi ostala u sjećanju.
Liepert izbjegava umjetne dodatke, pompu i patetiku. Umjesto toga, oslanja se na preciznost, svježinu, teksturu. I na sastojke koji govore s regijom – ne protiv nje.
„Koristim zelenje kako bih svojim jelima dao hrskavu svježinu i zaokružio konačni okus. Super je što zelenje dolazi iz Austrije i ne treba mu dug transport, koji samo ograničava kvalitetu.”
Pastrva I Crvena repa I Krvavi kiseljak
by Manuel Liepert
Pozornica počinje na tlu.
U Liepertsu se radi o više od kuhanja. Radi se o ciklusima. O poštovanju poljoprivrede, kratkim putovima i iskrenim procesima. Zeleniši iz Herbeusa dio su tog razumijevanja. Ne dolaze iz Nizozemske, ne avionom, već iz vertikalnih farmi u Donjoaustrijskom Marchfeldu – bez kompromisa u svježini ili održivosti.
Uklapaju se u koncept. Jer nisu dodatak. Već jasna izjava.
Kulinarski užitak kao poziv, a ne kao inscenacija.
Posjet Liepertsu je kao večer s prijateljima koji jednostavno kuhaju puno bolje od vas. Tu je biftek tartar s dimljenim uljem i fermentiranim celerom. Ili smuđ s kremastim začinskim biljem, poširanim žumanjkom i kiselicom. Na kraju je tu candy bar. I osmijeh koji ostaje.
Zašto Herbeus piše o ovom mjestu.
Jer pozornica savršenstva želi pokazati upravo takva mjesta. Ne ona bučna, ne ona ukrašena, već ona stvarna. Jer savršenstvo ne znači odmah prikladno za Instagram. Već beskompromisno. U zahtjevima, u proizvodu, u međusobnom ophođenju.
I zato što Manuel Liepert to živi – sasvim prirodno.
