Hart’n’Stone
Postoje mjesta na kojima se savršenstvo ne nameće.
Ono lebdi u zraku, negdje između prvog pozdrava iz kuhinje i zadnje žlice deserta koji ostaje duže nego što mislite.
Hart’n’Stone u Hartbergu je takvo mjesto – tiho, jasno, koncentrirano.
Restoran koji nosi svoje ime kao credo: tvrd u zahtjevima, izgrađen od kamena, ali s toplinom otvorenog ognjišta.
Martin Steinkellner stoji u kuhinji kao da je ona prostor odjeka.
On čuje kako sastojci govore.
Kako komad celera pruža otpor kada ima pravu točku kuhanja.
Kako maslac počinje šaptati kada dosegne savršen trenutak.
Ta je pažnja ono što njegova jela čini tako tihima, a istovremeno tako prodornima.
Ovdje se ne radi o koreografijama za Instagram, već o iskrenom zanatu – o onome što se događa između strpljenja i instinkta.
Kuhinja u Hart’n’Stoneu živi od kontrasta:
Jetra jelena I Lisice I Ribizl
od Martina Steinkellnera
Ovdje se njegov stav dotiče stava Herbeusa Greensa:
Obojica vjeruju u nevidljivu vještinu iza vidljivog.
U odgovornost rada tamo gdje si ukorijenjen.
U snagu kratkih puteva kojima ne treba marketing jer je okusna.
I u regionalnost koja ne radi s granicama, već s odnosima – između zemlje i tanjura, između proizvođača i kuhara, između kuhinje i gosta.
Kad navečer stojite u Hart’n’Stoneu za šankom i svjetlo pada na kamene zidove, osjetite da ovdje ništa nije inscenirano.
To je mir tima koji si vjeruje.
Koncentracija kuhara koji radije brusi tanjur nego što priča o njemu.
I tiho znanje: Ako proizvodu prepustite pozornicu, ne trebaju vam velike riječi.
