Labstelle
Diskretnost susreće savršenstvo.
Posjet restoranu koji ne viče, već šapuće. I time kaže sve.
Tko uđe u Labstelle, ostavlja buku grada iza sebe. Ovdje, u mirnom dvorištu bečkog centra grada, čini se da vrijeme prolazi drugačije. Sporije. Promišljenije. Kao dubok udah. Odmah se osjeti: ovo mjesto nema veze sa showom. I sve sa supstancom.
Prostor za redukciju i relevantnost.
Arhitektura Labstelle govori istim jezikom kao i kuhinja: redukcija na bitno. Drvo, kamen, jasne linije. Estetika nije stvorena za Instagram, već za ljude koji žele osjetiti što prostor čini s njima. Ovdje se ne sjedi. Ovdje se biva primljen.
U kuhinji: Matthias Hausburg, kuhar koji ne traži pozornicu – ali je zaslužuje. Njegova su jela tihe kompozicije. Pa ipak, toliko prisutna da ih se sjećate još satima kasnije. Ne samo kao okus. Već kao stav.
Janjetina I Slatki krumpir I Slanutak I Krvavi kiseljak
by Matthias Hausburg
Kuhanje kao stav, ne kao vještina.
Regionalnost ovdje nije obećanje na karti, već življena praksa. Ukiseljuje se, fermentira, dimi, sve inhouse, sve ručno. Nijedan proizvod ne dolazi slučajno u prolaz.
„Ono što serviramo ima podrijetlo, ideju,
obrazloženje”, kaže Hausburg. I to se osjeti.
Tanjuri su reducirani, ali nikad minimalistički. Pričaju priče – o farmama u Donjoj Austriji, o zaboravljenim sortama, o aromi rajčice koja ima samo četiri tjedna sezone.
A u sredini: Micro Greens od Herbeusa.
Nikada nisu u središtu pozornosti – a ipak su esencijalni. Zeleniši od Herbeusa služe kao strukturirajuća, okusna i optička poveznica. Ponekad limunasto-ljuti, ponekad gorki i tamnozeleni, ponekad slatkasto-orašasti. Naglašavaju gdje drugi vide samo dekoraciju. Upravo ih ta fina senzoričnost čini tako vrijednima – i uklapa se u filozofiju Labstelle kao ručno izrađeni kamen u mozaik.
